Prije nego što nekoga počnete kritizirati, trebali biste prohodati koji kilometar u njihovim cipelama....

01.08.2006., utorak

the last

aha zadnji post...i sami znate da me u posljednje vrijeme više nije bilo nego što je...pitate se zašto sad odjednom? pa svi znamo da je blog javna stvar, dopušteno svima da čitaju moje misli.... i nije mi to smetalo dokle sam uspjela držati određene ljude daleko od ovoga... no kada se u u priči pojavi nazovimo "prijatelj".... (....a o njima neču pričati jel svi znamo dovoljno o takvima), izgubim želju za pisanjem.... i to je to..... zapravo.... bilo bi jadno završiti ovaj post da se ne sjetim svih onih koji su me kroz ovo vrijeme čitali i komentirali.... ne želim isticati ni jednog blogera, želim im svima najbolje i da napišu još puno postova i dobiju puno lijepih iskrenih komentara...pa i sreću onima koji žele uči na cool listu....
...hvala za ovo lijepo razdoblje...
(u nekom nostalgičnom raspoloženju)
vaša atea

- 11:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.07.2006., srijeda

Pozdrav!
znam... OPET me nije bilo sto godina... al eto radila sam na nekim predlošcima i tako... nisam ljenčarila ne brinite :-)

hmmm..... pa ljeto je i neću pretjerano filozofirati... zapravo neću uopće.... ispričat ću vam nešto o jednoj osobi i ovih predivnih šest mjeseci.... nemojte mi samo sada pasti u nesvjest zbog šest mjeseci, jer s mojom bebom- ne nisam rodila :-) nego tako samo nazivam njega, jer ljubavi je toliko isfurano, jer danas se nažalost ta riječ govori svima.... uglavnom.... s mojom bebicom je to prošlo prebrzo.... ne nije bilo uopće sve tako divno.... no hvala bogu za sve one malene svađe koje su sve ovo učvrstile i koje su bile prepreka da nas obuzme monotonija.... da pamtim hrpu svađa, i dana kada sam ga željela vidjet a nisam mogla.... no pamtim i sva naša dopisivanja u ponoć, naše početke, njegov zagrljaj u trenucima očaja i beskrajne sreće, kako me beskrajno muči kada mu je dosadno, naše brojne doručke i ručkove... jer oboje volimo dobro papati.... :-) sve nače mjesečnice :-)) i njegovu maštovitost pri darivanju.... zapravo brojne me uspomene vežu za moje majeno... no ono najbitnije je što sam kraj njega ja- JEDNOSTAVNO JA! bez šminke, u kučnoj trenerci i najgorim izdanjima... a on me svjedno slatko promatra.... i činjenica da kraj njega razvijam sebe, jer mi raspravljamo, zaključujemo, i zastupamo svoje stavove bez obzira na drugu osobu, i za mene je to jako bitno... jer ja nisam osoba koja če se kriti iza tuđeg mišljenja, ja sam osoba sa stavom, i nisam uvijek u pravu, no učim to reči :-) i zapravo.... moj život je ostao isti, no ja sam postala ispunjenija osoba, jer imam osobu koja če biti uz mene i uz koju ču jq biti... i naravno sada se još više smijem jer uz moju bebu ne možeš ostati ne raspoložen... jer on je vječiti optimist..... ali! NE! hmmm... moja beba nije savršena, ne ja to ne tvrdim! :-) moja beba je jedno preslatko arogantno i egoistično biče koje vas samo tako može izbacit iz takta... no ja sam dovoljno sigurna u sebe i svoje znanje pa tako da me samo u krajnjim situacijama može potpuno ubit u pojam.... ali to je moja beba... s njim se ne može ali ni bez njega.... zašto? zato što kada se ljutim volim ga, kada ga želim mrzit još ga više volim... hvala bogu, što mi je podario ovako predivno biče, pa makar jednog dana samo za prijatelja.... ali ja se ipak nadam nečem više....
.....tebi bebo.....s ljubavlju,
atea

- 00:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.05.2006., nedjelja

moj svijet

ne brinite ovo nije još jedan tužni post.... shvatit čete... znate onaj osječaj kad jednostavno želite pobječ od svega...... no ja ne bježim sada od tuge, problema ili boli..... čak ni sama neznam.... komplicirana sam ja osoba, oduvijek sam to znala... i teško je zapravo upoznat me.... možda zato što ne postoji osoba prema kojoj nisam postavila onu određenu distancu..... bojim se vezati i sama to znam... no ima par osoba koje iskreno cijenim i volim i s kojima dijelim sve...... ja znam koji je moj problem.... i ne pričam ja s nikim o tome.... ja se jednostavno bojim odrasti..... da vam pokušam objasnit nebi shvatili.... ja imam dovoljno godina da ne mogu više reči da sam djete... da mogu odlučivat, razumno razmišljat i donosit odluke.... ja znam da imam več razvijene svoje stavove i da sam dovoljno ozbiljna.... no ja se još uvijek osječam kao djete.... bezbrižno, maleno, nevino..... ne pokazujem ja kako se osječam.... ne pokazujem kade me nešto povrijedi, ne pokazujem tu svoju dječju osječajnu stranu...... ja volim biti hladnokrvna.... daleko od osječaja.... daleko od toga da budem povrijeđena..... ne volim plakat.... mrzim to..... mrzim ljudima pokazat tu slabost.... ja vam ne mogu opisati svoje stavove.... no za mene su suze znak slabosti čovjeka.... suze su za mene potrebne tada kada više ništa ne može biti učinjeno.... kao smrt.... no ja znam da svi ljudi plaču i prihvačam to.... al ja osječam kada pustim suzu da sam nešto krivo napravila i da sam se pokazala toliko slabom..... kažu da nije dobro to.... no ja sam tako navikla..... ja znam da svakim danom smo sve stariji.... no isto tako znam da sve ovisi o čovjeku koliko se mlad želi osječati... ja se samo ponekad želim osječati ko djete..... i ne mislim da je to krivo..... jer na taj način izražavam sebe....
....znam da mnogi od vas me neče shvatit.... no lakše je sve ovo napisati nego reči.... lakše je tako riješit se ovog osječaja, što me sada muči.....potrudite se razumijeti me... ne tražim da imate isto stajališe.... iznesete svoje! hvala.....

by: atea


- 19:37 - Komentari (32) - Isprintaj - #

16.05.2006., utorak

kako se polako gubim...

.... kao što znate nisam dugo pisala... nisam imala ni namjeru još neko vrijeme dok me sve ovo ne prođe.... izgubila sam onaj svoj optimizam, potpuno vjeru da če mi kreniti na bolje.... definitivno je sve to bio dovoljno velik razlog da se maknem iz ovoga jedno vrijeme.... no očito je jednostavno tako moralo bit... krečem se od razočaranja do razočaranja..... i jeste ikad pomislili čemu sav trud kada od toga ne vidite korist... pa ja zbilja ne znam čemu sve to.... osječam se nekak kao da tonem... nemojte mislit da sam ja neka teška depresivka, ne ja sam baš osoba koja se redovno smije i traži u svemu bolje.... i smijem se ja i sad no sve me to tako izjeda iznutra.... okružena sam divnim ljudima... koji me nasmijavaju, odvlače mi misli od svih loših stvari, no kad mi treba potpora obitelji, ja kao da tražim previše... definitivno nije ugodno imati starce koje maltene ni ne viđaš koliko rade, i s kojima si u takvim površnim odnosima.... i onda kada trebaš njihovu potporu oni kao da te ne poznaju, nađeš se u sred hrpetinu riječi o njihovom odgoju, kako se ovo moglo dogodit, kako ono, a ti stojiš i gledaš i samo misliš pa dobro kad če sve prestat.....i di je nestalo svo ono razumjevanje koje ti u nekim trenutcima treba...e pa nema ga.... i osoba sam koja mrzi plakati i mrzi da ljudi vide kako se lomiš.... no kako kad ne možeš više? hvala bogu imam potporu određenih ljudi i iako mi u ovom trenutku nije ni malo lako.... ja znam da se svijet ne vrti oko mojih problema i da nisam jedina koja ima problema... i koliko god sve ovo mene potpuno izjedalo... još uvijek nije kasno za rješavanje nekih stvari.... bar se nadam, a ja ču pokušavati sve dok ne bude bilo prekasno.... jer nikad nisam voljela depresivne ljude, jednostavno volim ljude koji zrače onim nečim, i mislim da sam ja jedna od njih, stoga neču dopustit da me i te neke stvari slome.... jer imam vas i još puno pravih prijatelja za koje znam da če mi pomoć... a i sama znam da život ide dalje... i da se sve to da riješit...

by:atea


- 17:45 - Komentari (43) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Corporate identity, Corporate identities, corporate identity designers, corporate identity design, corporate identity logo.